U kampanjama poruke straha imaju daleko jače i efikasnije djestvo u odnosu na ljubavne. Kada kažemo u “kampanjama” to važi ne samo za političke kampanje već i za sve druge kampanje tipa kampanje u kulturi, sportu, humanitarnom radu, prodaji svega i svačega. Zašto je to tako, razlog leži prije svega u poznavanju ljudske psihe i načina na koji ona funkcioniše na planu podsvjesnog. U situacijama kriza, neizvjesnosti, straha … itsl. čovjek ima potrebu na podsjesnom nivou da se grupiše ili pridruži masi, nekoj velikoj grupi sa kojom može da se identifikuje a koja se nalazi u istoj ili sličnoj poziciji i situaciji. Naprosto tu je mnogo udobnije, komfornije, lakše se podnose teškoće kada se ona razvodni, kada čovjek vidi da nije sâm i da drugi ljudi imaju isti ili sličan problem. Znači u situacijama straha, neizvjesnosti, opasnosti želimo da budemo u grupi tako se osjećamo sigurnije i udobnije a prirodna je težnja čovjeka koji je izložen udarcima, bolu bilo koje vrste, da želi i
Obrati pažnju na fotografiju ispod. Ovo je ženska mojih snova. Nadam se da mi vjerujete na riječ da bih ja nju rado opipao, međutim, na moju nesreću to nije moguća ali i na njenu, samo što ona to ne zna a neće vjerovatno nikada ni saznati kakvog fenomenalnog a anonimnog obožavaoca ima. Ne zajebavam se kada to kažem. Ozbiljan sam k'o srčani udar! Ma kakvi ovi glumci, sportisti i to sve što se mota oko nje, to je sve go kurac. Znači Marija Kilibarda je realna osoba. Ta osoba postoji i onaj kome je dostupna može valjda i da je pipne pošto smo svi opipljivi pa i ona. Međutim, da bi nešto postojalo ne mora nužno da bude opipljivo. E to nešto što postoji u realnom svijetu a nije opipljivo zovemo virtualnim. Šta je virtualno ? Pa recimo država je virtualna stvar. Preduzeće je virtualna stvar. Ljubav je virtualna stvar. Recimo dvoje ljudi se voli, znači među njima postoji ljubav i ona je dragocjena onima koji se vole i oni koji bi da vole nekog i da budu voljeni ali toga nema.