U kampanjama poruke straha imaju daleko jače i efikasnije djestvo u odnosu na ljubavne.
Kada kažemo u “kampanjama” to važi ne samo za političke kampanje već i za sve druge kampanje tipa kampanje u kulturi, sportu, humanitarnom radu, prodaji svega i svačega. Zašto je to tako, razlog leži prije svega u poznavanju ljudske psihe i načina na koji ona funkcioniše na planu podsvjesnog. U situacijama kriza, neizvjesnosti, straha … itsl. čovjek ima potrebu na podsjesnom nivou da se grupiše ili pridruži masi, nekoj velikoj grupi sa kojom može da se identifikuje a koja se nalazi u istoj ili sličnoj poziciji i situaciji. Naprosto tu je mnogo udobnije, komfornije, lakše se podnose teškoće kada se ona razvodni, kada čovjek vidi da nije sâm i da drugi ljudi imaju isti ili sličan problem. Znači u situacijama straha, neizvjesnosti, opasnosti želimo da budemo u grupi tako se osjećamo sigurnije i udobnije a prirodna je težnja čovjeka koji je izložen udarcima, bolu bilo koje vrste, da želi i nastoji da taj bol ili neutrališe ili barem koliko toliko da ga ublaži.
Kada smo izloženi porukama ljubavi, mira, tolerancije onda ne želimo da budemo u masi ili grupi.
U situacijama kada smo izloženi porukama ljubavi koje nam plasiraju mediji onda ne težimo da budemo u masi ili grupi. U takvim situacijama želimo da budemo sami sa nekom osobom jer sve ono što asocira na ljubav, romantiku i slična prijatna osjećanja tada čovjek ne želi da ih dijeli sa masom. Ljubav je prijatno osjećanje i poželjno osjećanje koje svaki normalan čovjek voli, želi, teži ka tome i jako je ugodno voljeti nekog i biti voljen pa u tom slučaju besmisleno je težiti nekoj bezimenoj i bezličnoj masi. Kada volimo onda želimo da budemo nasamo i to sa nekom osobom koja je predmet naše ljubavi. U takvim situacijama ne tražimo i ne težimo da budemo u masi. Na kraju krajeva to je besmisleno. Romantična osjećanja su vezana za našu intimu, za našu privatnost pa prirodno da ono što je privatno ne želimo da dijelimo sa nekom masom ili grupom.
Poruke ljubavi i romantike ili poruke koje asociraju na romantiku nemaju efekat mobilisanja masa.
Brojni su primjeri u političkim kampanjama naročito u situcijama ekonomskih kriza, siromaštva, neizvjesnosti, ratova, gladi, … i drugih nedaća u kojima se ljudi osjećaju uplašeno ili žive u strahu da je strah fantastičan faktor mobilisanja masa i upravo u takvim situacijama postoji najveća opasnost da totalitarne snaga osvoje vlast ili ukoliko su već na vlasti da se održavaju na njoj. To su idealne okolnosti za stvaranje harizmatskih ličnosti kojima mediji i propaganda daje gotovo natprirodne sposobnosti i stvaraju kult ličnosti gdje je sudbina čitavog naroda i države u rukama jednog čovjeka koji će navodno spasiti narod i samu državu izvući iz krize (naravno podrazumjeva se uspješno).
Najbolja ilustracija kako stvari funkcionišu u tom smislu dao je američki profsesor marketinga, psihologija i businessa sa Univerziteta u Arizoni i gostujući profesor na Univerzitetu Stanford u San Francsku i Univerzitetu Kalifornija u San Diegu, prof. Dr Robert Cialdiani, autor izuzetno dragocjenih knjiga, "Influence, Science and Practice", "Pre-Suasion", "YES! 50 Scientific Ways to be Persuasive", ...itd, kada je radio PR kampanju za jedan muzej u San Francisku.
Dr Robert Beno Cialdini
Naime, 1980. godine pojavio se kultni horor film sa Jack Nicholsonom “The Shine” koji se prikazivao u bioskopima San Francsika i cijele Amerike. Zašto su baš izabrali horor film ? Upravo iz razloga o kojem smo gore pisali. Tokom filma ima horor scena gdje Jack Nicholson zamahne sjekirom, u tom momentu se filmska traka zaustavlja i ide reklama preko cijelog filmskog platna (to je bilo sasvim uobičajeno u Americi da idu reklame tokom projekcije filma u bioskopu), sa porukom sledećeg sadržaja “preko milion ljudi godišnje posjeti Muzej San Franciska”. Psiholog Robert Cialdiani je namjerno izabrao horor film i scenu kada je procjenio da će kod gledalaca izazvati osjećanje straha da im plasira jednu vizuelnu poruku koja asocira na grupu odnosno težnju za grupisanjem. Poruka je, budi i ti jedan od milion ljudi koji će posjetiti ove godine naš čuveni muzej u San Francisku. Na podsjevjesnom nivou čovjek u momentu straha želi da bude dio grupe i upravo se željela postići ta asocijacija: osjećaj straha => pripadnost grupi, masi. Čovjek kada se nalazi u opasnosti želi da se nalazi u grupi jer u grupi je sigurnije.
Jack Nicholson "The Shining", 1980.
Svaki gledalac koji se zadesio u bioskopu i bio izložen toj vrsti uticaja sledeći put kada bude prolazio pored muzeja koji se reklamirao imaće asocijaciju da se tu osjeća sigurno, privuće ga ideja da razmisli o tome da posjeti muzej da bude jedan od milion ljudi koji tu dođu tokom godine itd. To je jedan mehanizam koji djeluje na podsvjesnom nivou a svi ljudi imaju i taj podsvjesni faktor koji nas pokreće. U suprotnom slučaju da je izabrana neka romantična komedija sama reklama ne bi imala isti efekat. Naravno kampanja je bila uspješna što se dalo i primjetiti. Muzej u San Francisku te godine je imao više od milion posjeta.
muzej u San Francisku
Comments
Post a Comment