Skip to main content

U susret proslavi Božića u Zagrebu i strepnja da neće biti nove budale iz Vlade Srbije

Za tri dana će Srbi u Zagrebu proslaviti Božić po starom kalendaru, i kao svake godine Milorad Pupovac ispred Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj će organizovati svečanost na koju će vjerovatno kao i svake godine doći ugledni gosti, predstavnici zagrebačkih gradskih vlasti na čelu sa gradonačelnikom Milanom Bandićem kao i predstavnici vlasti na nivou države Hrvatske, najvjerovatnije bez Kolinde Grabar Kitarović koja izbjegava da se susretne sa Pupovcem koji je omrznut posebno kod glasača HDZ-a ne zato što je Srbin već zato što je ono što se u Hrvatskoj ne oprašta - "Jugoslaven". U srpstvo Milorada Pupovca ne bih se naravno nikad kladio a koliko je "Jugoslaven" pojma nemam a nije ni bitno. On je nazad 20 godina uz svaku hrvatsku vlast a proustaški orijentisani Hrvati i njima naklonjeni pojedini Srbi mu zamjeraju mnogo toga a pored ostalog i to da nije gadljiv na lovu. Međutim, Milorad Pupovac je za ovaj post nebitan.

Vlada Srbije svake godine tim povodom pošalje nekog da ispred Republike Srbije održi prigodan govor na datoj svečanosti kako to obično biva i priliči. Prošle godine, za Božić 2017. godine, Aleksandar Vučić tada predsjednik Vlade Republike Srbije poslao je u Zagreb nikog drugog do Vladimira Božovića, Srbina od Nikšića, koji je u Beogradu završio Pravni fakultet pa će jedno vrijeme raditi kao advokat a nakon pada Slobodana Miloševića i dolaska Đinđića i ekipe biti uz svaku vlast od 2000. godine do danas. On je neki sekretar u Ministarstvu policije Republike Srbije i kao takvog ga poslali u Zagreb. Za Vladimira Božovića sam znao da je jedna klasična crnogorska fukara ali nisam ni slutio o kakvoj se budali radi dok se nije pojavio u Zagrebu u prostorijama Srpskog kulturnog društva Prosvjeta u centru Zagreba kada će napraviti skandal usred Zagreba o kojem se i dan danas godinu dana nakon tog događaja priča i diskutuje po hrvatskim medijima i društvenim mrežama naročito od strane proustaški orijentisanih Hrvata koji kao da su jedva dočekali da ih neko tako isprovocira a njegov govor i nije ništa drugo bio nego provokacija.

Božović je na svečanom skupu izrekao sledeću ludost:


"Narod sa Jasenovačkim cvetom u srcu i duši ne sme i neće nipredkim pognuti glavu uz obećanje matične države Srbije da će ih u svim problemima i iskušenjima kada god budu ugroženi braniti svim raspoloživim sredstvima".




Malo je reći za Božovića da je budala. Još veća je budala onaj koji ga poslao u Zagreb a ovaj ambiciozni Srbin iz Crne Gore voli da se petlja svugdje a najviše tamo gdje mu nije mjesto. Ovakav gaf ne bi uradio ni student prvog semestra međunarodnih odnosa. Na ovakvim skupovima povodom Božića upućuju se neke uobičajene poruke mira, ljubavi, tolerancije i nade da će biti bolje i tako ta dosadna priča. Važan je naravno i način i ton kako se nešto kaže a to treba da bude urađeno na jedan fin, uljudan, blag, pristojan, vaspitan način, biranim riječima, kratko uz neki prigodan blag osmijeh kao poruku saradnje, mira i sve u tako jednom maniru iliti "ozračju" što bi rekla braća Hrvati.

Pominjati Jasenovac na takvom skupu na Božić je šamar ne samo domaćinima, već i gostima ali i Srbima u Hrvatskoj. Nikom normalnom za Božić nije do evociranja uspomena, trauma i sjećanja na Drugi svjetski rat i genocid koji su Srbi zapadno od Drine i na prostoru Srema doživjeli i preživjeli. Kod Hrvata to takođe posebno stvara frustraciju jer oni sebe takođe doživljavaju kao žrtve "Bleiburga" i "agresije tijekom domovinskog rata". 

Sa druge strane položaj Srba u Hrvatskoj nije poput položaja Jevreja u današnjoj Njemačkoj iako su i jedni i drugi tokom Drugog svjetskog rata bili žrtve genocida. Srbi u današnjoj Hrvatskoj su beznačajna manjina. Svedeni su na nivo statističke greške i njihov najveći grijeh je taj što su Srbi a usput su i poraženi u prethodnom ratu i markirani su kao "agresori" i svu moć u Hrvatskoj danas drže Hrvati i njihovi mentori sa Zapada koji su im pokupovali sve što vrijedi tamo.

Sa druge strane u mozgovima ogromnog broja Hrvata rat još nije prestao. Oni naprosto kao da jedva čekaju da se pojavi neka budala iz Srbije i zaprijeti ili pomene nešto što bi navelo mogućnost da Srbija i Srbi imaju pretenzije na neki komad hrvatskog teritorija ili na neki novi sukob i rat uprkos tome što su ratovi između Srba i Hrvata završeni za vijek vijekova. 

Srbija danas praktično nema vojsku. To je malo jače udruženje pecaroša i izviđača koje nije u stanju da zaštiti Srbe u Bujanovcu a kamoli da štiti Srbe po Hrvatskoj i najbolje za Srbiju a i za Srbe u Hrvatskoj da ih ne štiti. To je najbolja opcija, jer kada Srbija sa Vučićem štiti Srbe to ne može da izađe na dobro za Srbe koje ovi navodno štite. Vladimir Božović je napravio skandal i on se bezbedno vratio u Beograd ali Srbi u Hrvatskoj kojih ima jedva 2.8% moraju da nastave da žive u ustaškom okruženju koje svoje frustracije zbog propasti hrvatske države i nesposobnosti Hrvata da naprave funkcionalnu i prosperitetnu državu, moraju da ispoljavaju nad nekim koji je slabiji i nemoćan a koji mora da bude vječito markiran kao dežurni krivac.

Vladimir Božović je uputio poruku kao da je Srbija jaka kao Izrael a Srbi poput Jevreja u Njemačkoj da imaju i jakog saveznika u svijetu i najjači lobi kod istog a Srbi u Hrvatskoj da imaju privilegije kao Jevreji po Njemačkoj i Austriji. To naravno nije slučaj i neće nikad ni biti sa Srbima van Srbije i državom Srbijom.


Comments

Popular posts from this blog

Ko su bili Fanarioti u Bosni nekad i kako se nastavlja tradicija danas u Republici Srpskoj

Prostor današnjeg Izraela odnosno sa osvajanjem Jerusalima od strane Rimljana 70 godine n.e. ere i rušenja Drugog hrama od strane novih osvajača čitava ta oblast dobija novi naziv Palestina. Taj prostor preuzeće muslimani odnosno Arapi sa osvajanjem Palestine 638. godine n.e. i prave jedan veoma fin gest pa dozvoljavaju Jevrejima ponovo da se nasele u Jerusalim iz kojeg su bili protjerani pola milenijuma, tačnije od 135. godine n.e. Palestina će pasti pod vladavinu Osmanskog carstva u XVI vijeku, tačnije 1517. godine i ostaće po njihovom upravom i vladavinom sve do 1917. godine. Potom taj prostor preuzimaju Britanci sve do osnivanja države Izrael 1948. godine. Tokom vladavine Osmanlija pravoslavna crkva je bila uslovno rečeno favorizovana u odnosu na druge hrišćanske crkve naročito katoličku crkvu pa su tako stare crkve koje su bile očuvane prije dolaska Osmanlija na taj prostor pripadale pravoslavnoj crkvi odnosno Jerusalimskoj patrijaršiji a na čelu iste su uvijek bili etnički

Prva hrvatska štedionica i Srbi

Danas je 31. decembar i svi se pripremaju za proslavu nadolazeće Nove godine, a meni lično ova godina je najgora u životu i imao bih razloga da se radujem njenom odlasku i vjeri da će naredni period mog života biti ljepši i bolji ali kako ne živim i nisam iz Istre gdje čovjek može da bude opušten jer su tamo na svakih 30 godina mijenjali zastave a opet nisam ni hipster iz kruga dvojke u Beogradu da budem nadrogiran i opušten i da mi glavna preokupacija bude kladionica i novi album nekog pedera iz Londona ili New Yorka, ja sam ipak Krajišnik koji svaki dan preko Save gleda u susjednu Hrvatsku a opet nema tog građaniste i drugosrbijanca u Beogradu i Novom Sadu koji je veći pristalica mira sa Hrvatima jer bilo bi super da su naši ratovi završeni za vijek vijekova, međutim, istorija je čudo i uči nas da moramo biti vazda na oprezu barem mi Krajišnici. Meni je kuća na 500 m vazdušne linije od današnje Hrvatske koja je nastala na ustaškim temeljima NDH-a i Ante Pavelića. Beograđani nisu

Ne možete svaku ženu da pipnete pa zašto bi kripto valute morale da budu opipljive ?!

Obrati pažnju na fotografiju ispod. Ovo je ženska mojih snova. Nadam se da mi vjerujete na riječ da bih ja nju rado opipao, međutim, na moju nesreću to nije moguća ali i na njenu, samo što ona to ne zna a neće vjerovatno nikada ni saznati kakvog fenomenalnog a anonimnog obožavaoca ima. Ne zajebavam se kada to kažem. Ozbiljan sam k'o srčani udar! Ma kakvi ovi glumci, sportisti i to sve što se mota oko nje, to je sve go kurac. Znači Marija Kilibarda je realna osoba. Ta osoba postoji i onaj kome je dostupna može valjda i da je pipne pošto smo svi opipljivi pa i ona. Međutim, da bi nešto postojalo ne mora nužno da bude opipljivo. E to nešto što postoji u realnom svijetu a nije opipljivo zovemo virtualnim. Šta je virtualno ? Pa recimo država je virtualna stvar. Preduzeće je virtualna stvar. Ljubav je virtualna stvar. Recimo dvoje ljudi se voli, znači među njima postoji ljubav i ona je dragocjena onima koji se vole i oni koji  bi da vole nekog i da budu voljeni ali toga nema.