Prostor današnjeg Izraela odnosno sa osvajanjem Jerusalima od strane Rimljana 70 godine n.e. ere i rušenja Drugog hrama od strane novih osvajača čitava ta oblast dobija novi naziv Palestina. Taj prostor preuzeće muslimani odnosno Arapi sa osvajanjem Palestine 638. godine n.e. i prave jedan veoma fin gest pa dozvoljavaju Jevrejima ponovo da se nasele u Jerusalim iz kojeg su bili protjerani pola milenijuma, tačnije od 135. godine n.e.
Palestina će pasti pod vladavinu Osmanskog carstva u XVI vijeku, tačnije 1517. godine i ostaće po njihovom upravom i vladavinom sve do 1917. godine. Potom taj prostor preuzimaju Britanci sve do osnivanja države Izrael 1948. godine. Tokom vladavine Osmanlija pravoslavna crkva je bila uslovno rečeno favorizovana u odnosu na druge hrišćanske crkve naročito katoličku crkvu pa su tako stare crkve koje su bile očuvane prije dolaska Osmanlija na taj prostor pripadale pravoslavnoj crkvi odnosno Jerusalimskoj patrijaršiji a na čelu iste su uvijek bili etnički Grci. Sve katoličke crkve na tom prostoru i dan danas ili su sagrađene kasnije kako je Osmansko carstvo padalo u krizu pa im je trebalo novca ili su sagrađene na temeljima nekadašnjih drevnih crkava od kojih su ostali samo temelji. Inače u Osmanskom carstvu nije bilo dozvoljeno graditi nove crkve bez direknog odobrenja sultana. Takav je bio zakon ali tek slabljenjem samog carstva sultan bi popustio i dozvolio gradnju novih crkava tamo gdje one nisu nikad postojale.
Tako da možemo reći da je prostor Palestine ali i čitav prostor na kojem je vladalo Osmansko carstvo kada je u pitanju odnos vlasti prema crkvi, bio u neku ruku favorizovan u korist pravoslavnih crkava odnosno crkve. Grci su igrali izuzetno značajnu ulogu u crkvenom životu pravoslavnih crkava a vidjećemo i zašto i kako.
U Carigradu kao prestonici Osmanskog carstva nalazi se sjedište Vaseljenske patrijaršije u dijelu grada koji se zove Fatih u četvrti Fanar. Bogati grčki trgovci koji su za sebe govorili da su potomci stare vizantijske vlastele bili jedan sloj veoma uticajan u političkom i religioznom životu Carigrada pa samim tim i Osmanskog carstva. Ekonomska moć i novac kod Osmanlija kojima pragmatizam ali korupcija nisu bili strani, znali su da otvaraju gvozdena vrata kao što je to nerijetko kroz istoriju ljudskog roda bio slučaj.
Pored trgovine, crkva je bila vazda unosan business. Nema boljeg businessa od crkve, mala ulaganja a sve što dobiješ čista dobit a opet kako je religija igrala važnu ulogu u identitetu ne samo ljudi već i čitavih naroda, kroz crkvu i crkvenu hijerahiju ostvarivala se pored ekonomske i određena politička moć. Tako da sposobni grčki trgovci pored toga što su bili vjernici i sami zainteresovani za očuvanje svog hrišćanskog, pravoslavnog identiteta, bili su i ambiciozni ljudi zainteresovani i za određeni politički uticaj a on je Osmanskom carstvu bio jedino moguć preko crkve i to jake crkve pa su se tako i grupisali i živjeli i stanovali u kvartu gdje se nalazi njihova patrijaršija i gdje stoluje njihov patrijarh.
Sa druge strane na prostoru Stare Srbije, pomognuti od strane Austrijanaca odnosno Ugara Srbi dižu, doduše neuspješno ustanak protiv Osmanlija, a to je period XVII vijeka, kada će zbog velikih nameta i pritiska imućni Srbi pod Arsenijem Čarnojevićem 1690. godine, krenuti put tadašnje Ugarske u veliku seobu, to je bio prvi veliki talas (mada Srba na prostoru Ugarske odnosno današnje Vojvodine bilo je još od ranije koji su tu već par vijekova živjeli prije dolaska Osmanlija na prostor Srbije), potom dolazi drugi talas od 1737. - 1739. godine, a Pećka patrijaršija je već bila ukinuta 1463. godine, iste godine kada je pala Kraljevina Bosna od strane Osmanlija pod Mehmedom II Osvajačem koji će pobiti kraljevsku porodicu Kotromanić a samo neki rijetki će otići u izgnanstvo da bi spasili goli život.
Taj period će ostati zapisan za vijek vijekova kao vrijeme nasilja, pljačke, silovanja od strane islamskog osvajača na prostorima Balkana na kojem su živjeli hrišćani i imali svoje države, svoje crkve, manastire, vlastelu, zakone, kulturu i sve ostalo. Ako bi se služili riječnikom današnjih Bošnjaka nastupilo je vrijeme genocida, kulturocida, genocidnih radnji, etničkog čišćenja i što bi rekli u Haškom Tribunalu, "udruženog zločinačkog poduhvata". Dolazi vrijeme mračnjaštva i užasa za porobljene narode. Neki će se pojedinci i porodice snaći i u takvim okolnostima.
Međutim, Mehmed Mićo Sokolović, Srbin od Rudog koji će kao dijete biti odveden Janičare pa će se sticajem okolnosti uspeti do položaja velikog vezira obnavlja Pećku patrijaršiju 1557. godine koja će ponovo biti ukinuta 1766. godine a pravoslavni Srbi i pravoslavci unutar Balkana biće stavljeni pod jurisdikciju Vaseljenske patrijaršije u Carigradu a tada stupaju na scenu širom carstva kada su pravoslavci u pitanju Fanarioti. Ko su Fanarioti ?
Fanarioti su Grci iz Carigrada iz kvarta Fanar sa početka naše priče iz uticajnih i bogatih trgovačkih grčkih porodica koji su svoju djecu slali u sveštenstvo a položaj vladike odnosno "gospodara" kako se to tada zvalo se plaćao. Gledalo se da lova koja se da za položaj bude bar trostruko vraćena sa prostora gdje bi neki od sveštenika, vladika bio poslan. Tako će na prostor bivše Bosne i Hercegovine u XVIII vijeku dolaziti Fanarioti da obavljaju poslove pravoslavnih sveštenika. Mitropolit u šeher Sarajevu u to vrijeme bio je uvijek Grk, Fanariot a to je bio period kada će naglo slabiti Osmansko carstvo, što zbog neuspjele opsade Beča a kako ratovi koštaju a ovi nisu uspjeli da osvoje Beč pa su upali u dugove pa se zadužili kod britanskih i francuskih banaka, doći će do liberalizacije pa će Srbi oko Sarajeva početi da se naseljavaju u Sarajevo koji je uvijek važio kao važan trgovački centar. Bosanski muslimani kao privilegovan sloj sa jedne strane a sa druge strane zbog same prirode islama bili su pasivni pa su posao veletrgovine veoma brzo preuzimali Srbi, Cincari i Grci i to je period stvaranja srpske građanske klase u Sarajevu, Mostaru, Travniku, Tuzli, Banjoj Luci ...itd. Bili su tu već Jevreji, Dubrovčani, Mlečani. Sarajevo je postalo važan srpski centar u svakom smislu. Prva pozorišna predstava u istoriji Bosne i Hercegovine odigraće se u kući Despića, čuvene srpske sarajevske trgovačke porodice tog vremena. Srpski trgovci su imali svoje radnje u Tašlihanu u užem jegru grada.
Kriminal grčkih sveštenika, vladika i mitropolita je bio ogroman jer se moralo vratiti uloženo bar trostruko tako da će nerijetko dolaziti do sukoba između uticajnih i moćnih srpskih sarajevskih trgovaca i mitropolita dabro-bosanskog koji je stolovao u Sarajevu a u to vrijeme on je uvijek bio Fanariot, Grk iz Carigrada. Srbi su htjeli poštenije sveštenstvo i da izgrade crkvu pored one stare crkve koju su imali na Baščaršiji a oni su dolazili da kradu i da se obogate.
Danas više nema Fanariota, srpsko sveštenstvo i monaštvo na prostoru Republike Srpske i Federacije su isključivo Srbi ali slična praksa je danas u politici i ekonomiji na prostoru današnje Republike Srpske. Nećemo ulaziti u kriminal stranaca koji rade kao predstavnici raznih organa i tijela koja ne služe ničemu a uzimaju velike pare jer nas ne zanima vještačka i zločinačka tvorevina tzv Bosna i Herceogivna koja je nastala nasiljem a nikad nije imala ni unutrašnji legitimitet niti unutrašnji suverenintet. Šta to znači ? Ova država nije proizvod volje njenih naroda, prije svega Srba i Hrvata ali ni bosansko-hercegovačkih muslimana koji se od 1993. sasvim legitimno zovu Bošnjacima.
Manir kupovanja položaja u crkvi (čitaj radnog mjesta) kako su praktikovali Fanarioti tokom XVIII i XIX unutar Osmanskog carstva je živ i dan danas na prostoru Republike Srpske naročito od dolaska Milorada Dodika na vlast 1997. godine na tenkovima SFOR-a u vrijeme kada je njegova Stranka Nezavisnih Socijaldemokrata imala samo dva poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Radne mjesta se kupuju i izmišljaju kako u samoj zgradi Vlade Republike Srpske tako i u svim javnim preduzećima širom Republike Srpske. Recimo samo podatak da u Elektrodistribuciji i raznim pratećim firmama u oblasti elektroprivrede Republike Srpske radi ca 9000 ljudi dok isti posao u Republici Austriji u tamošnjoj elektroprivrdi obavlja svega 3500 radnika. Austrija ima preko 8 miliona stanovnika, Republika Srpska jedva 1,2 miliona. U jedinoj i monopolskoj firmi za telekomunikacije m:tel radi oko 2500 ljudi a čitav posao može da obavi između 450-500 radnika. Izmišljaju se radna mjesta pa imate ljude koji kupe radno mjesto plus mjesta u upravnim odborima svega i svačega i redovno primaju plate i naknade na svoj konto u banci a da u 5 godina ne dođu 2 puta na radno mjesto. Imate slučajeva da čovjek ima kancelariju u zgradi Vlade Republike Srpske a nema pojma ni šta radi niti za koga radi a prima platu. On ima kancelariju, radni sto i telefon koji nikad ne zvoni ali plata redovno stiže.
Kriminal je krenuo od Radovana Karadžića koji nije Srbin iz Bosne i Hercegovine već sa Durmitora iz Crne Gore. Gradonačelnik Banjaluke, Igor Radojičić je sin emigranata iz Crne Gore, rođen, tek prva generacija u Banjoj Luci, izjašnjava se kao Crnogorac. Dobar dio radnika u administrativnim službama u Vladi Republike Srpske po Banjoj Luci su Srbi iz Drvara i drugih krajeva koji su danas u Federaciji. Slična je situacija u Brčkom, Bjeljini i svim centrima gdje se vrti nešto novca i gdje ima malo političke moći. Naravno, ni lokalno stanovništvo nije imuno na korupciju i kriminal. Ono što je strašno malo ko ima muda da javno govori o tim stvarima a korupcija i to užasna korupcija i kriminal kojem smo izloženi je rak rana Republike Srpske. Predsjednica Vlade Željka Cvijanović ovih dana je izjavila citiram "svjesni smo da mladi ljudi odlaze ...". Problem je u tome što je vlast na čelu sa Miloradom Dodikom od 2006. i dalje aktuelna sa istim ljudima koji su nas doveli u dužničko ropstvoa a zaduživanje je krenulo 2008. godine i ono se samo uvećava a tome se ne vidi kraj. Ovakva politika kriminala, korupcije, enormnog zaduživanja vodi samo u propast a iz propasti nas neće izvući oni koji nas tamo vode. Albert Einstein je rekao "problem se ne može riješiti na način na koji je nastao", to važi i za naše političke i ekonomske prilike. Naše probleme neće i ne mogu riješiti oni ljudi koji su nas doveli tu gdje jesmo. Njima je mjesto u zatvoru a ne da vode politiku i ekonomiju!
Kriminal je krenuo od Radovana Karadžića koji nije Srbin iz Bosne i Hercegovine već sa Durmitora iz Crne Gore. Gradonačelnik Banjaluke, Igor Radojičić je sin emigranata iz Crne Gore, rođen, tek prva generacija u Banjoj Luci, izjašnjava se kao Crnogorac. Dobar dio radnika u administrativnim službama u Vladi Republike Srpske po Banjoj Luci su Srbi iz Drvara i drugih krajeva koji su danas u Federaciji. Slična je situacija u Brčkom, Bjeljini i svim centrima gdje se vrti nešto novca i gdje ima malo političke moći. Naravno, ni lokalno stanovništvo nije imuno na korupciju i kriminal. Ono što je strašno malo ko ima muda da javno govori o tim stvarima a korupcija i to užasna korupcija i kriminal kojem smo izloženi je rak rana Republike Srpske. Predsjednica Vlade Željka Cvijanović ovih dana je izjavila citiram "svjesni smo da mladi ljudi odlaze ...". Problem je u tome što je vlast na čelu sa Miloradom Dodikom od 2006. i dalje aktuelna sa istim ljudima koji su nas doveli u dužničko ropstvoa a zaduživanje je krenulo 2008. godine i ono se samo uvećava a tome se ne vidi kraj. Ovakva politika kriminala, korupcije, enormnog zaduživanja vodi samo u propast a iz propasti nas neće izvući oni koji nas tamo vode. Albert Einstein je rekao "problem se ne može riješiti na način na koji je nastao", to važi i za naše političke i ekonomske prilike. Naše probleme neće i ne mogu riješiti oni ljudi koji su nas doveli tu gdje jesmo. Njima je mjesto u zatvoru a ne da vode politiku i ekonomiju!
Comments
Post a Comment