Kada su komunisti došli na vlast 1979. godine u Afganistanu nastao je građanski rat. Afganistan je muslimanska zemlja a na vlast su došli ateisti koji su počeli da provode reforme koje se nisu dopadale ogromnom broju stanovnika. Kako je Afganistan već decenijama bio u gotovo idiličnim odnosima sa Sovjetskim Savezom, tadašnji aktuelni predsjednik Hafizullah Amin će otići u Moskvu i tražiti pomoć u vidu vojne intervencije. Na jednoj strani je bila komunistička vlast a na drugoj su bili mudžahedini i talibani podjeljeni u nekih 7 frakcija. Ubrzo zatim će SSSR poslati svoje trupe, nekih 100 000 vojnika uglavnom sastavljenih od Turkmena, Uzbeka i Tadžika jer su to narodi veoma bliski Afganistancima a opet samo stanovništvo u Afganistanu je prilično heterogeno, sastavljeno od raznih naroda tipa Paštuni, Hazari, Tadžici, Turkmeni, Uzbeci ...itd. Aftanistan je kao centralnoazijska država bio veoma važan za SSSR zbog svog položaja prije svega jer se nalazi na putu između Kine, Pakistana na jednoj strani i Irana, Iraka, zemalja Bliskog Istoka na drugoj strani pa su Sovjeti gledali da imaju uvijek dobre odnose sa tom zemljom.
Običan narod u SSSR-u zbog zatvorenosti medija i kontrole od strane centralinih vlasti nije imao pojma šta se dešava u Afganistanu. Ubrzo će Moskva ukapirati da su napravili ogromnu grešku što su poslali vojsku tamo, jer su prije svega bili nepripremljeni a opet taj rat je koštao kao i svaki drugi rat koji se vodio u istoriji čovječanstva. Sa druge strane narod u Afganistanu je dolazak sovjetskih trupa shvatio kao poziv za mobilizaciju jer kada strani vojnici uđu na teritoriju neke muslimanske zemlje onda se to tumači kao napad na islam a vjera nalaže da se muslimani moraju braniti od okupatora. Nastao je žestok sukob u kojem će stradati veliki broj ljudi.
Amerikanci su bili bijesni kada su vidjeli da je SSSR poslao vojsku u Afganistan. U to vrijeme je bila na vlasti administracija na čelu sa predsjednikom Jimmy Carterom. Za američku javnost preko medija je saopšteno da će sa Sovjetskim Savezom biti prekinuti svi spoljnotrovinski odnosi, naročito sporazum o trgovini žitaricama i diplomatski odnosi ali ono što nije bilo za javnost, jeste angažman CIA da se pomogne talibanima i mudžahedinima u Afganistanu u borbi protiv Sovjetskog Saveza.
Najbliža zemlja preko koje se moglo doći do Afganistana je Pakistan. Narod u Pakistanu je obožavao mudžahedine u Afganistanu koji su se tukli protiv Sovjeta a sa druge strane Amerikanci nisu htjeli da idu direkt u Afganistan niti da se direktno angažuju u pomoći mudžahedinima i talibanima u borbama protiv Sovjeta. Operativci CIA zajedno sa savjetnikom za bezbjednost, čuvenim politikologom i velikim rusomrscem, uticajnim u kreiranju američke spoljne politike, Zbigniew Brzezinskim otišli su u Pakistan, odnijeli oružje, ljude koji će obučavati mudžahedine i talibane u rukovanju američkim naoružanjem i naravno novac. Saudijska Arabija je takođe bila uključena u tu priču. Muslimani iz cijelog svijeta, uključujući Evropu i Ameriku će otići u Afganistan da se bore za džihad protiv nevjernika i naravno nastao je totalan rat i haos. Afgani kao ratnički narod u zemlji koju zovu "grobljem carstava" su brzo savladali obuku i rukovanje američkim lakim naoružanjem i svime što su im Amerikanci odnosno CIA preko Pakistana isporučila za borbu protiv Sovjeta.
Sovjeti su imali ogromne gubitke. Neki analitičari i istoričari smatraju da su vojsku Sovjetskog Saveza porazili ručni raketni bacači zemlja-vazduh tipa "Stinger". Naime, mudžahedini su srušili oko 1000 sovjestkih helikoptera, transportnih i vojnih aviona. Afganistan je brdsko-planinska zemlja i sa ovako sofisticiranim raketnim bacačima nije problem dobro uvježbanom vojniku oboriti neku letilicu jer je teren pogodan i za sakrivanje vojnika i nesmetano dejstvovanje po neprijatelju.
Da stvar bude zanimljiva, Amerikanci su znali za odluku da će se Sovjeti povući iz Afganistana prije nego što su talibanima isporučili "Stingere" jer su ih i sami Sovjeti o tome obavjestili, međutim, oni se nisu obazirali na to, htjeli su da Sovjete poraze i ponize maksimalno. Htjeli su da SSSR doživi svoj Vietnam u Afganistanu. Poslednji Sovjetski vojnik napustio je Afganistan 1989. godine.
Mnogi ratovi su se kroz istoriju vodili zbog pljačke. Znači bili su ekonomski razlozi njihovog izbijanja i vođenja. Neki ratovi su bili manje više religiozni. Neki ratovi su bili kombinacija malo ekonomija, malo religija kada govorimo o uzrocima. Međutim, ovaj rat u Afganistanu je imao religiozni karatkter iz perspektive mudžahedina i talibana kao i muslimana širom svijeta koji su dolazili da se bore protiv Sovjeta ali i komunističke vlasti i režima u Afganistanu a ako ga posmatramo kao sukob između SAD-a i SSSR-a, onda vidimo da i emocije igraju važnu ulogu. Želja da se SSSR porazi i ponizi je više stvar iracionalne mržnje nego nekog racionalnog, pragmatičnog i zdravorazumskog rezonovanja. Neko će reći da je sa porazom i traumom koji će SSSR dobiti učešćem u ratu u Afganistanu zadat udarac koji će takođe doprinijeti raspadu te zemlje i komunizma koji će uslijediti samo par godina nakon što će poslednjih sovjetski vojnik napustiti Afganistan, što ima nekog smisla i logika, ali komunizam se raspao ipak zbog mnogo jačih i dubljih razloga. Ovaj poraz je bio samo jedan dodatni a nepotreban udarac kojem su se sami Sovjeti nepotrebno izložili.
Običan narod u SSSR-u zbog zatvorenosti medija i kontrole od strane centralinih vlasti nije imao pojma šta se dešava u Afganistanu. Ubrzo će Moskva ukapirati da su napravili ogromnu grešku što su poslali vojsku tamo, jer su prije svega bili nepripremljeni a opet taj rat je koštao kao i svaki drugi rat koji se vodio u istoriji čovječanstva. Sa druge strane narod u Afganistanu je dolazak sovjetskih trupa shvatio kao poziv za mobilizaciju jer kada strani vojnici uđu na teritoriju neke muslimanske zemlje onda se to tumači kao napad na islam a vjera nalaže da se muslimani moraju braniti od okupatora. Nastao je žestok sukob u kojem će stradati veliki broj ljudi.
Amerikanci su bili bijesni kada su vidjeli da je SSSR poslao vojsku u Afganistan. U to vrijeme je bila na vlasti administracija na čelu sa predsjednikom Jimmy Carterom. Za američku javnost preko medija je saopšteno da će sa Sovjetskim Savezom biti prekinuti svi spoljnotrovinski odnosi, naročito sporazum o trgovini žitaricama i diplomatski odnosi ali ono što nije bilo za javnost, jeste angažman CIA da se pomogne talibanima i mudžahedinima u Afganistanu u borbi protiv Sovjetskog Saveza.
Najbliža zemlja preko koje se moglo doći do Afganistana je Pakistan. Narod u Pakistanu je obožavao mudžahedine u Afganistanu koji su se tukli protiv Sovjeta a sa druge strane Amerikanci nisu htjeli da idu direkt u Afganistan niti da se direktno angažuju u pomoći mudžahedinima i talibanima u borbama protiv Sovjeta. Operativci CIA zajedno sa savjetnikom za bezbjednost, čuvenim politikologom i velikim rusomrscem, uticajnim u kreiranju američke spoljne politike, Zbigniew Brzezinskim otišli su u Pakistan, odnijeli oružje, ljude koji će obučavati mudžahedine i talibane u rukovanju američkim naoružanjem i naravno novac. Saudijska Arabija je takođe bila uključena u tu priču. Muslimani iz cijelog svijeta, uključujući Evropu i Ameriku će otići u Afganistan da se bore za džihad protiv nevjernika i naravno nastao je totalan rat i haos. Afgani kao ratnički narod u zemlji koju zovu "grobljem carstava" su brzo savladali obuku i rukovanje američkim lakim naoružanjem i svime što su im Amerikanci odnosno CIA preko Pakistana isporučila za borbu protiv Sovjeta.
Sovjeti su imali ogromne gubitke. Neki analitičari i istoričari smatraju da su vojsku Sovjetskog Saveza porazili ručni raketni bacači zemlja-vazduh tipa "Stinger". Naime, mudžahedini su srušili oko 1000 sovjestkih helikoptera, transportnih i vojnih aviona. Afganistan je brdsko-planinska zemlja i sa ovako sofisticiranim raketnim bacačima nije problem dobro uvježbanom vojniku oboriti neku letilicu jer je teren pogodan i za sakrivanje vojnika i nesmetano dejstvovanje po neprijatelju.
Da stvar bude zanimljiva, Amerikanci su znali za odluku da će se Sovjeti povući iz Afganistana prije nego što su talibanima isporučili "Stingere" jer su ih i sami Sovjeti o tome obavjestili, međutim, oni se nisu obazirali na to, htjeli su da Sovjete poraze i ponize maksimalno. Htjeli su da SSSR doživi svoj Vietnam u Afganistanu. Poslednji Sovjetski vojnik napustio je Afganistan 1989. godine.
Mnogi ratovi su se kroz istoriju vodili zbog pljačke. Znači bili su ekonomski razlozi njihovog izbijanja i vođenja. Neki ratovi su bili manje više religiozni. Neki ratovi su bili kombinacija malo ekonomija, malo religija kada govorimo o uzrocima. Međutim, ovaj rat u Afganistanu je imao religiozni karatkter iz perspektive mudžahedina i talibana kao i muslimana širom svijeta koji su dolazili da se bore protiv Sovjeta ali i komunističke vlasti i režima u Afganistanu a ako ga posmatramo kao sukob između SAD-a i SSSR-a, onda vidimo da i emocije igraju važnu ulogu. Želja da se SSSR porazi i ponizi je više stvar iracionalne mržnje nego nekog racionalnog, pragmatičnog i zdravorazumskog rezonovanja. Neko će reći da je sa porazom i traumom koji će SSSR dobiti učešćem u ratu u Afganistanu zadat udarac koji će takođe doprinijeti raspadu te zemlje i komunizma koji će uslijediti samo par godina nakon što će poslednjih sovjetski vojnik napustiti Afganistan, što ima nekog smisla i logika, ali komunizam se raspao ipak zbog mnogo jačih i dubljih razloga. Ovaj poraz je bio samo jedan dodatni a nepotreban udarac kojem su se sami Sovjeti nepotrebno izložili.
Comments
Post a Comment