U Republici Srpskoj postoji jedna predrasuda kod običnih ljudi (a obični ljudi su sve go kreten i budala) da naprosto nema boljeg od Dodika i da nije njega mi bi odavno bili u sastavu muslimanske džamahirije koja se zove Bosna. Sa druge strane u muslimanskom dijelu Federacije postoji takođe jedna zabluda da samo treba srušiti Dodika i "multietnićka" i "gradžanska" bh je tu. Naravno, da nema govora da se ovdje može stvoriti neka građanska država jer to zapravo niko ne želi pa ni sami muslimani. Doduše ima među njima kretena koji žele da vjeruju u tu demagogiju ali ustavno pravo je svakom zagarantovano da može da misli i sanja šta god želi. Snovi su jedno a objektivna stvarnost nešto sasvim drugo. Muslimani i Hrvati dijele zajednički 51% teritorije bivše bh pa je non-stop neki sukob tamo. Mržnja je ista kao i za vrijeme rata. Suštinski se ništa nije promjenilo i ne samo što se nije promjenilo na bolje već se promjenilo na gore, nakon presude šestorici hrvatskih generala i samoubistvom generala Slobodana Praljka.
Idemo mi na Milorada Dodika i na njegovu demagogiju o samostalnosti Republike Srpske i priči kako je on nekakav državnik. Da bi neko bio državnik on mora da ima državu ili ako je nema da je napravi. U slučaju Milorada Dodika tu nema ničega. Nema ni države, niti on državu pravi a svojom politikom neće je ni napraviti. Sva priča Milorada Dodika se zasniva na demagogiji i uvjeravanju da nema nikog sem njega da vodi Republiku Srpsku i da nije njega mi bi propali načisto (a kao inače uz njega nam ide fenomenalno). Zapravo, njegova politika se bazira na strahu i utjerivanju straha kod građana da je on neki spasilac i čuvar i da nije njega nas ovdje ne bi ni bilo. Otprilike to je sve. Nema tu nikakve ni politike ni ideologije a o državništvu nema ni govora. Republika Srpska je do srži korumpirana. Korupcija je na svakom ćošku. Svaka pora države i društva je korumpirana. Institucije su do te mjere slabe da ih slabo ko i poštuje. Zapravo, poštuju ih ljudi iako znaju da su slabe, korumpirane, pune podobnih i nesposobnih ali samo iz razloga zato što ljudi žele da imaju državu pa čak i ovo sranje koje imamo želimo da prihvatimo kao nešto što bi moglo da bude vrijedno poštovanja a ono ne da nije vrijedno poštovanja, ono nije vrijedno ničega.
Milorad Dodik je pragmatičan. On voli politiku, on voli vlast, on voli da se bavi businessom iako nikad nije bio uspješan poslovan čovjek. Sve što je stekao, to je stekao baveći se politikom. Kada je imao privatne firme čak i u vrijeme komunizma on je bio u politici. Bez politike on ne zna da napravi pare a politika i kriminal to je isti kurac. Ako nešto uvezete i neplatite porez i carinu zato što imate uticaj u politici i preko politike na institucije, to je ništa drugo nego kriminal. Ako pravite poslove gdje imate monopol samo zato što ste u poziciji preko politike sebi i ljudima koji su vama bliski tako obezbjedite da mogu enormno da se bogate, jebeš takvu privredu i priču o businessu i uspjehu na poslovnom planu. Sve što je napravio Milorad Dodik propalo je. Njegov partijski drug Gavrilo Bobar je imao pravu malu imperiju i Bobar banku koja je pod stečajem a Gavrilo je završio u grobu. Banke Srpske su propale. Rafinerija Brod koju je prodao Rusima je dugovima. Sada u Zvorniku pravi sa Rusima neku termoelektranu, pominju se neke velike cifre ...itd, i to neće izaći na dobro kao ništa do sada. Auto-put od Gradiške do Banjaluke je gradio preko 10 godina i to usred ravnice nije još završio auto-put od 30-tak kilometara a to nije cijela trasa. Od Gradiške do Banjaluke ima tačno 49 km. Posebna priča je cijena koštanja. Hrvati su spojili Zagreb i Split za manje vremena nego što je Dodik gradio 30 km auto-puta u ravnici a konfiguracija terena do Splita je posebna priča i to ne može da se poredi.
Idemo na Dodikovu politiku. Dodikova politika se svodi na to da redovno svake sedmice 2-3 puta kroz medije koje kontroliše on i njegov SNSD pljune po šeher Sarajevu i federaciji bh. Istina, sve što kaže protiv njih meni nimalo ne smeta ali sva njegova politika se svodi na to i na uvlačenje aktuelnoj vlasti u Srbiji. Nema vašara u Srbiji, nema utakmice, nema otvaranja mosta, auto-puta, seoskog puta ... gdje se pojavi Vučić ili bilo ko ko je tamo na vlasti a da nema Milorada Dodika. Posebno odvratno je bilo prije par dana kada je malo jači pljusak izazvao poplave u Gradišci, Prnjavoru i još nekim opštinama (a to je kriv ljudski faktor a njegov SNSD je u ovim opštinama i na republičkom nivou na vlasti), a Mile Dodik otvara neku deonicu auto-puta u Srbiji, na jugu prema Bugarskoj i izjavljuje kako se on i mi Srbi preko Drine radujemo uspjesima Srbije. Znači, drugi stub njegove politike jeste uvlačenje Vučiću i sličnima u Srbiji i stalno dokazivanje i pokazivanje ljubavi prema Srbiji. To postaje ne samo dosadno već meni se povraća od te priče a odrastao sam u Beogradu i teško da Milorad Dodik može imati neku veću i jaču emociju od mene ali naprosto to je sve što on zna i što on radi. Politika koju on vodi može da vodi svaka baba u Lijevče Polju bez problema. Najgora stvar je u tome što je on povjerovao da je pametan i sposoban a ovaj kretenski narod mu još povlađuje time što su i oni počeli da vjeruju da je on nezamjenjljiv, sposoban, odlučan, hrabar, mudar i da nije njega mi bismo načisto propali.
Istina je da smo mi već propali a da nas je do propasti doveo prvo SDS a potom Milorad Dodik i njegov SNSD jer su oni nastavili tamo gdje nas je SDS ostavio a ostavio nas je na putu u propast.
Idemo mi na Milorada Dodika i na njegovu demagogiju o samostalnosti Republike Srpske i priči kako je on nekakav državnik. Da bi neko bio državnik on mora da ima državu ili ako je nema da je napravi. U slučaju Milorada Dodika tu nema ničega. Nema ni države, niti on državu pravi a svojom politikom neće je ni napraviti. Sva priča Milorada Dodika se zasniva na demagogiji i uvjeravanju da nema nikog sem njega da vodi Republiku Srpsku i da nije njega mi bi propali načisto (a kao inače uz njega nam ide fenomenalno). Zapravo, njegova politika se bazira na strahu i utjerivanju straha kod građana da je on neki spasilac i čuvar i da nije njega nas ovdje ne bi ni bilo. Otprilike to je sve. Nema tu nikakve ni politike ni ideologije a o državništvu nema ni govora. Republika Srpska je do srži korumpirana. Korupcija je na svakom ćošku. Svaka pora države i društva je korumpirana. Institucije su do te mjere slabe da ih slabo ko i poštuje. Zapravo, poštuju ih ljudi iako znaju da su slabe, korumpirane, pune podobnih i nesposobnih ali samo iz razloga zato što ljudi žele da imaju državu pa čak i ovo sranje koje imamo želimo da prihvatimo kao nešto što bi moglo da bude vrijedno poštovanja a ono ne da nije vrijedno poštovanja, ono nije vrijedno ničega.
Milorad Dodik je pragmatičan. On voli politiku, on voli vlast, on voli da se bavi businessom iako nikad nije bio uspješan poslovan čovjek. Sve što je stekao, to je stekao baveći se politikom. Kada je imao privatne firme čak i u vrijeme komunizma on je bio u politici. Bez politike on ne zna da napravi pare a politika i kriminal to je isti kurac. Ako nešto uvezete i neplatite porez i carinu zato što imate uticaj u politici i preko politike na institucije, to je ništa drugo nego kriminal. Ako pravite poslove gdje imate monopol samo zato što ste u poziciji preko politike sebi i ljudima koji su vama bliski tako obezbjedite da mogu enormno da se bogate, jebeš takvu privredu i priču o businessu i uspjehu na poslovnom planu. Sve što je napravio Milorad Dodik propalo je. Njegov partijski drug Gavrilo Bobar je imao pravu malu imperiju i Bobar banku koja je pod stečajem a Gavrilo je završio u grobu. Banke Srpske su propale. Rafinerija Brod koju je prodao Rusima je dugovima. Sada u Zvorniku pravi sa Rusima neku termoelektranu, pominju se neke velike cifre ...itd, i to neće izaći na dobro kao ništa do sada. Auto-put od Gradiške do Banjaluke je gradio preko 10 godina i to usred ravnice nije još završio auto-put od 30-tak kilometara a to nije cijela trasa. Od Gradiške do Banjaluke ima tačno 49 km. Posebna priča je cijena koštanja. Hrvati su spojili Zagreb i Split za manje vremena nego što je Dodik gradio 30 km auto-puta u ravnici a konfiguracija terena do Splita je posebna priča i to ne može da se poredi.
Idemo na Dodikovu politiku. Dodikova politika se svodi na to da redovno svake sedmice 2-3 puta kroz medije koje kontroliše on i njegov SNSD pljune po šeher Sarajevu i federaciji bh. Istina, sve što kaže protiv njih meni nimalo ne smeta ali sva njegova politika se svodi na to i na uvlačenje aktuelnoj vlasti u Srbiji. Nema vašara u Srbiji, nema utakmice, nema otvaranja mosta, auto-puta, seoskog puta ... gdje se pojavi Vučić ili bilo ko ko je tamo na vlasti a da nema Milorada Dodika. Posebno odvratno je bilo prije par dana kada je malo jači pljusak izazvao poplave u Gradišci, Prnjavoru i još nekim opštinama (a to je kriv ljudski faktor a njegov SNSD je u ovim opštinama i na republičkom nivou na vlasti), a Mile Dodik otvara neku deonicu auto-puta u Srbiji, na jugu prema Bugarskoj i izjavljuje kako se on i mi Srbi preko Drine radujemo uspjesima Srbije. Znači, drugi stub njegove politike jeste uvlačenje Vučiću i sličnima u Srbiji i stalno dokazivanje i pokazivanje ljubavi prema Srbiji. To postaje ne samo dosadno već meni se povraća od te priče a odrastao sam u Beogradu i teško da Milorad Dodik može imati neku veću i jaču emociju od mene ali naprosto to je sve što on zna i što on radi. Politika koju on vodi može da vodi svaka baba u Lijevče Polju bez problema. Najgora stvar je u tome što je on povjerovao da je pametan i sposoban a ovaj kretenski narod mu još povlađuje time što su i oni počeli da vjeruju da je on nezamjenjljiv, sposoban, odlučan, hrabar, mudar i da nije njega mi bismo načisto propali.
Istina je da smo mi već propali a da nas je do propasti doveo prvo SDS a potom Milorad Dodik i njegov SNSD jer su oni nastavili tamo gdje nas je SDS ostavio a ostavio nas je na putu u propast.
Comments
Post a Comment